Polnoćka u konkatedrali

„Božić je Božji poljubac čovjeku. Taj poljubac nije samo znak i svjedočanstvo očinske Božje ljubavi, nego dar i predanje jedinorođenoga i preljubljenog Sina. Sam Sin se daje svijetu, uzimajući lik djeteta, isti lik sve naše djece, On je Emanuel, Bog-s-nama“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić predvodeći 24. prosinca misu polnoćku u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla. U koncelebraciji je bio biskupski vikar za pastoral grada Osijeka i dekan KBF-a u Đakovu mons. dr. Vladimir Dugalić, domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata mons. Adam Bernatović, svećenik u miru Vladimir Mikrut, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Domagoj Lacković te domaći župni vikari Robert Almaši i Zlatko Hnatešin.
„Što mi to danas slavimo?“ pitao je nadbiskup Marin na početku svoje propovijedi i nastavio: „Je li to završetak jednomjesečne trke po trgovinama koja je zabrinula brojne roditelje, supruge, prijatelje i stanjila novčanike i osiromašila obiteljski budžet? Je li to završni koncert božićnih pjesama koje još od početka adventa ječe po našim selima i gradovima? Je li to vrhunac narodnih običaja koji se iz godine u godinu ponavljaju i koji sve više blijede u svojoj privlačnosti i sadržaju? Vjerujem da bi većina od vas ovdje prisutnih odgovorila: Radosno smo se ovdje sabrali da ponovno čujemo radosnu vijest što su je proglasili anđeli: „Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist, Gospodin.“ Ili što je napisao sv. Ivan evanđelistu u uvodu svoga Evanđelja: „I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama.“ U tome se sastoji Božić. To je sve. To je srce, sama bit, puni i potpuni sadržaj Božića. Izvan toga nema Božića, kršćanskog Božića.“

Podsjećajući kako je srodstvo i solidarnost Boga i čovjeka trajni i neiscrpivi izvor nade te kako izvještaji o Isusovu rođenju i djetinjstvu često pozivaju „Ne bojte se!“, mons. Srakić je rekao: „Možda upravo taj poziv izaziva u nama dvojbu, nevjericu, možda nas on ljuti i sablažnjava. Kako se ne bojati pred takvim i tolikim zloćama i zlobama, poteškoćama, trpljenjima, siromaštvom, nepravdama, nasiljem, korupcijom, pljačkom, otimačinom, kriminalom koji ugrožavaju živote i imovinu pojedinaca, obitelji, naroda? Ako je suditi prema novinskim napisima i glavnim vijestima, život u našoj domovini mogli bismo staviti pod jedinstven nazivnik pod imenom Crna kronika. Sigurno, nitko ne može sakriti zlo i nepravdu koji poput mraka i smrti u svojim najraznolikijim oblicima pritišću svijet. A o Bogu koji je postao čovjekom, evanđelist piše: „U njoj bijaše život, i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli, i tama ga ne obuze.“ A to svjetlo ne prestaje obasjavati, taj život ne prestaje paliti drugi novi život. Zato svjetlo i život, tj. sam Krist Gospodin, ne mogu ne pobijediti mrak i smrt. Upravo to je čin naše vjere, možda prehrabar, ali uz Božju milost uvijek moguć. Taj čin vjere koji očituje novo uvjerenje i apsolutnu sigurnost traži od nas Božić.“
Od nas Božić traži i „da ponovno oživimo i produbimo svoju svijest o toj ljubavi Boga koji nas strastveno zahvaća, grli, prožima, preobražava, obnavlja, obogaćuje svojim darovima milosti: neizrecivim darom po kojem možemo sudjelovati na samom božanskom životu i darom po kojem je naša ljudska osoba uzdignuta na najviše dostojanstvo, po kojemu smo postali živa slika Božja“, rekao je nadbiskup Marin i pozvao riječima pastira i anđela: „Hajdemo dakle do Betlehema!“ jer „od kršćanskog Božića nećemo doživjeti ništa ne budemo li pošli k Betlehemu, na izvor nade i prave radosti i njima nadahnuti ostvarivali sebe u obitelji, društvu i Crkvi.“ Betlehem na hebrejskom znači „Kuća kruha“, pojasnio je mons. Srakić i naglasio da se i naš ljudski život odvija u znaku kruha – „od brige za potrebnu hranu i radno mjesto do nastojanja da uselimo u vlastitu kuću ili stan; od pohađanja škole i studija da dođemo do svoga kruha, preko profesionalne zauzetosti u društvu i ostvarenja željenog životnog zajedništva te napokon do istinskog otkrivanja smisla i sreće. Naša molitva Kruh naš svagdanji daj nam danas budi u nama novu snagu jer je Bog u Betlehemskom Djetetu izabrao upravo kruh da bude simbol našega života, naše snage.“ Završavajući svoju homiliju umirovljeni nadbiskup je rekao: „Nailazimo na poteškoće, nedorečenosti. Nailazimo na takve situacije da mnogi jednostavno ne vide svoju egzistenciju ovdje, u ovome gradu. Pokušajmo učiniti od ovoga grada Betlehem, Grad kruha, grad gdje će svaki stanovnik naći sebe, svoje zadovoljstvo za kojim teži, koje je zaslužio i svojim životom, svojim rođenjem, radom, svojim ulaganjem u ovaj grad, u ovaj narod.“
Nadbiskup Marin uputio je potom božićnu čestitku uime nadbiskupa Đure i cijele Nadbiskupije, rekavši: „Sretan Božić, vama, draga djeco da svoje djetinjstvo provedete tako da u njemu stasate i jednoga dana možete zauzeti odgovorno mjesto u društvu i Crkvi; vama, dragi mladi, da ne samo uz vaše nastojanje, što je neizostavno, nego uz nastojanje cijele gradske zajednice uspijete naći sebe u svom zaposlenju, naći odgovor na mnoga vaša mladenačka pitanja. Sretan Božić bio vama, dragi roditelji, koji ste zabrinuti za svoju djecu. Znam, nije lako. Često čujem od roditelja Znate, teško je danas odgajati djecu. Teško je jer ima sve više nekih samozvanih odgojitelja, bilo da se radi o ljudima, institucijama, o nekakvim novim oblicima prodora u naše savjesti, u naše društvo. Sretan Božić bio vama koji ste došli možda na koji dan ovdje, u svoju kuću, u svoj dom da obnovite svoju ljubav prema rodnom kraju. Sretan Božić bio vama ljudi od politike, gospodarstva, koji obnašate odgovornu zadaću vodstva ovoga naroda, da se znadete ponašati prema onoj Isusovoj Dajte caru carevo, a Bogu Božje. Ne dirajte Božje zakone usađene u Božja stvorenja, pogotovo u ljudsku narav. Ne prisvajajte sebi ono što je Božje! Sretan Božić bio vama, dragi gledatelji Slavonske televizije i drugih medija, koji po tim modernim sredstvima želite zajedno s nama ovdje u konkatedrali podijelit radost današnjega blagdana!“
Uime konkatedralne župne zajednice božićnu čestitku umirovljenom nadbiskupu Srakiću uputio je župnik Bernatović. Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. M. Kuveždanin.