Božić u osječkoj konkatedrali

OSIJEK (TU) – Svečanu misu o svetkovini Rođenja Gospodinova 25. prosinca 2019. u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, u koncelebraciji s savjetnikom Apostolske nuncijature u Japanu, mons. Većeslavom Tumirom, domaćim župnikom i dekanom, mons. Adamom Bernatovićem, umirovljenim svećenikom Vladimirom Mikrutom, tajnikom Nadbiskupskog ordinarijata Domagojem Lackovićem te župnim vikarima Robertom Almašijem i Blažom Jokićem.

Oslanjajući se na Proslov iz Ivanova evanđelja, nadbiskup je u homiliji istaknuo: „Bog je progovorio u svome jedinorođenom Sinu. Božji je Sin najsnažnija i najjasnija Božja Riječ upućena nama ljudima… Progovorio je samom činjenicom svojega utjelovljenja i učovječenja, time što je htio postati čovjekom.“

Naglašavajući kako je Božić veliki pučki blagdan, ali i veliko kršćansko otajstvo, mons. Hranić je uputio: „Božić nije nikada samo jedno prošlo rođenje, ‘rođendan’; on je stalno preporođenje. Božić je Božji Sin koji postaje čovjek, ali sa svrhom koja Božić uvijek čini novim i presudnim: postao je čov­jek da bi ljudi postali kao Bog. Božić nije veličanje čovjeka onakva kakav jest; on mu predlaže nove ciljeve, da poduzme nove zahvate, iznad njegovih sila. No, to još nije najdublji razlog koji čini ovaj blagdan. Naše pobožanstvenjenje nije nešto neočekivano i nešto suvišno. To je ostvarenje nacrta za koji smo stvoreni, odvijanje jednog jedinog plana u koji spada stvaranje i otkupljenje, zemaljski i vječni život, sadašnjost i budućnost. Božić je slavlje našeg pravog identiteta. Nije Isus Krist stvoren kao mi, nego mi smo stvoreni kao on. Božić je blagdan našeg utjelovljenja u njega.“

Pojašnjavajući kako nam je Bog u Betlehemu pokazao što je najvrjednije, đakovačko-osječki nadbiskup je rekao: „Božićno nam otajstvo govori po rođenju Djeteta koje je postalo kamen međaš čitave povijesti i svega stvorenoga. U njemu, po  njemu i za njega je sve stvoreno. Zato na svijetu nemaju budućnost oni koji su sada moćni, koji imaju silno bogatstvo ili vojno naoružanje. Božićno dijete Isus, Utjelovljeni Sin Božji nam govori da će ono što se danas drži bogatstvom uskoro biti prevladano te da će se odnosi u svijetu naglo mijenjati. Budućnost će imati onaj koji bude otvoren za Dijete – pisano velikim i malim slovom. Budućnost će imati onaj koji će u svojoj otvorenosti prema Bogu razborito podizati potomstvo te ga cjelovito obrazovati i odgajati. Bog nam je u Betlehemu pokazao što je najvrjednije: Oko Djeteta – Riječi koja je Tijelo postala okupilo se i nebo i zemlja, zvijezde i anđeli, mudraci i pastiri, stoka i priroda. Od te Riječi, od Betlehemskog Djeteta se očekuje preporod svijeta koji će pogodovati tomu da se spozna što je glavno, a što sporedno; što je bitno, a što tek prigodno; što je uvjet, a što posljedica; što je temeljno i trajno, a što tek slučajno; što je korjenito, a što površno; što je nužno i potrebno, a što tek zamamno i zabavno. Riječ tijelom postala nam govori da tko želi upropastiti jedan narod, taj ga želi ostaviti bez D/djeteta, bez otvorenosti prema Bogu i bez potomstva.“

Božićno otajstvo u sebi nosi snažnu antropološku i humanističku poruku o svetosti i nepovredivosti ljudskog života kao Božjeg dara, o dostojanstvu majčinstva i očinstva, o vrijednosti bračne ljubavi muža i žene te važnosti obiteljskog zajedništva roditelja i djece, naglasio je nadbiskup te poručio: „Jasle u koje biva položeno Dijete Isus slika su siromaštva i neprihvaćanja. No, one ovdje imaju i dublje značenje. Jasle su hranilište. U njih biva polo­žen onaj koji je sebe nazvao „Kruhom koji s neba silazi“. I ime Betlehem znači „Kuća kruha“. U svakome slav­lju euharistije nalazimo se u ‘Betlehe­mu’, za jaslama’ u kojima nam se da­ruje Kruh s neba. U otajstvu utjelov­ljenja Bog se daruje nama za hranu, da bismo imali život. Istinski život.“

Svoju homiliju nadbiskup Đuro zaključio je čestitkom: „Sa željom da svi imamo hrabrosti za ponizno otvaranje Božjoj Riječi, da joj otvorimo svoj srce, svoj život, svoju obitelj i svoj dom, različita područja našega života – da nam ona progovori i suobliči nas Riječi koja je tijelom postala – Isusu Kristu, svima Vam želim sretan i blagoslovljen Božić.“  

Liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Na kraju misnog slavlja nadbiskupu je čestitku uime župljana konkatedralne župe i građana grada Osijeka uputio domaći župnik i dekan Bernatović, a nadbiskup je potom Božić čestitao napose bolesnima, starima, napuštenima i nemoćnima. M. Kuveždanin