Župa sv. Petra i Pavla, apostola, Osijek

  • MISA ZAHVALNICA UZ KRAJ ŠKOLSKE GODINE – SVETKOVINA DUHOVA

    MISA ZAHVALNICA UZ KRAJ ŠKOLSKE GODINE – SVETKOVINA DUHOVA

    Na svetkovinu Duhova, nedjelje Pedesetnice, 4. lipnja, uz redoviti nedjeljni raspored svetih misa, u 8,30 sati održana je misa zahvalnica za kraj školske godine osnovnih i srednjih škola. Uz učenike iz škola koje su na području naše župe prisutni su bili i njihovi roditelji, nastavnici, vjeroučitelji i ravnatelji. Svetu je misu predvodio naš kapelan vlč. Stjepan Matezović uz animiranje našeg župnog dječjeg zbora i ostalih učenika koje su animirali naši vjeroučitelji. Zahvala svim ravnateljima, učiteljima i vjeroučiteljima koji su bili prisutni na ovoj svetoj misi zahvalnici, kao i svima za sav trud oko prenošenja znanja i vjere našoj djeci. Hvala i svim roditeljima koji se trude oko svoje djece i potiču ih da kao školarci budu aktivni sudionici naše župne zajednice, te kao vjernici budu prisutni na nedjeljnim euharistijskim slavljima.

    Pročitaj više
  • Svetkovina Tijelova u osječkoj konkatedrali

    Svetkovina Tijelova u osječkoj konkatedrali

    OSIJEK (TU) - Misnim slavljem u osječkoj konkatedrali sv. Petra i Pavla te procesijom s Presvetim Oltarskim Sakramentom, koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup u miru Marin Srakić, proslavljena je 15. lipnja 2017. svetkovina Tijela i Krvi Kristove.
    „Ono što nismo mogli punim sjajem i s punim oduškom slaviti na Veliki četvrtak, to slavimo danas prema običaju koji seže duboko u srednji vijek. Crkva je osjetila potrebu da svečanije proslavi Onoga koji je ostao među nama pod prilikama kruha i vina“, istaknuo je nadbiskup Marin uvodeći u misno slavlje, a zatim je rekao: „Na Tijelovo imamo posebnost - da Isusa koji, možemo čak reći, „čami“ u tabernakulu ponesemo našim ulicama, gradovima, trgovima i tako mu afirmiramo njegovo građansko pravo.“ U koncelebraciji je bio domaći župnik i dekan Osječkog zapadnog dekanata, mons. Adam Bernatović, župni vikar Stjepan Matezović, pastoralni suradnik Matej Glavica te tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Dario Hrga, a liturgijsko pjevanje tijekom mise i procesije animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

    Pročitaj više
  • Misa zahvalnica uz kraj akademske godine 2016./2017.

    Misa zahvalnica uz kraj akademske godine 2016./2017.

    Misa zahvalnica na kraju akademske godine 2015./2016. za Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku slavila se u nedjelju 11. lipnja u konkatedrali sv. Petra i Pavla, apostola u Osijeku, na svetkovinu Presvetog Trojstva. Euharistijsko slavlje predvodio je mons. Vladimir Dugalić, biskupski vikar za pastoral grada Osijeka i predstojnik Instituta za novu evangelizaciju "Sveti Ivan Pavao II.“. Uz brojne studente, svečanoj misi prisustvovali su pojedini profesori i asistenti. Uz mons. Dugalića misno slavlje su koncelebrirali mons. Adam Bernatović, p. Arkadiusz Krasicki, studentski kapelan, prof. Grgo Grbešić, prodekan KBF-a u Đakovu.

    Pročitaj više
  • SVETI JOAKIM I ANA, RODITELJI BDM

    SVETI JOAKIM I ANA, RODITELJI BDM

    26. srpnja je crkveni god na našem gornjogradskom groblju sv. Ane. Svete mise na groblju su u 8,00 sati, 10,00 i popodne u 16,00 sati. Prije svake svete mise prilika za svetu ispovijed.
    Dođimo moliti sv. Anu za majke naših obitelji i tolike potrebe obitelji, kao i za naše pokojne koji počivaju u sjeni crkve sv. Ane, na najstarijem groblju našega grada.
    U župnoj crkvi je toga dana sveta misa u 18,30 sati.

    Pročitaj više
  • DUHOVSKO BDIJENJE UOČI SVETKOVINE DUHOVA

    DUHOVSKO BDIJENJE UOČI SVETKOVINE DUHOVA

    Subota uoči svetkovine Duhova, nedjelje Pedesetnice vjernici se okupljaju u svojim crkvama na molitveno bdijenje. Bdijenje, latinski vigilija, znači budan. To je dan, odnosno noć uoči neke svetkovine kada vjernici, pripravljajući se za svetkovinu, bdiju i pritom čitaju ulomke iz Svetog Pisma, psalme i u tišini mole. Tako se i naša župna zajednica okupila na bdijenje ove subote, 3. lipnja u 20,00 sati na duhovsko bdijenje. Bdijenje je predvodio naš župnik preč. Adam Bernatović u zajedništvu sa kapelanom i pastoralnim suradnikom naše župe. U zajedništvu u molitvi i pjesmi, te prigodnom propovijedi, kao nekoć zajednica apostola, molili smo za snagu Duha Svetoga i zahvaljivali za primljene darova toga istoga Duha.

    Pročitaj više
  • Marijanski zavjet za domovinu u konkatedrali

    Marijanski zavjet za domovinu u konkatedrali

    U nedjelju, 11. lipnja, na svetkovinu Presvetog Trojstva, misom u 8,30h, na kojoj su sudjelovali hodočasnici i organizatori Marijanskog zavjeta za domovinu, krenula je glavna ruta spomenutoga zavjeta. Kapelan vlč. Stjepan Matezović predvodio je misno slavlje, a riječi dobrodošlice, pozdrava i želje za blagoslovljenim danima hoda i molitve uputio je svim sudionicima zavjeta domaći župnik mons. Adam Bernatović. Nakon misnog slavlja na blagdan Presvetog Trojstva u konkatedrali, hodočasnici su krenuli prema Aljmašu.

    Pročitaj više
  • Proslava zaštitnika osječke konkatedrale i grada Osijeka

    Proslava zaštitnika osječke konkatedrale i grada Osijeka

    OSIJEK (TU) - O svetkovini apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, naslovnika osječke konkatedrale, zaštitnika konkatedralne župe i građana grada Osijeka, svečano misno slavlje 29. lipnja predvodio je sisački biskup Vlado Košić. Prije početka misnoga slavlja đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić uputio je srdačne pozdrave mons. Košiću te ostalim koncelebrantima: đakovačko-osječkom nadbiskupu metropolitu u miru Marinu Srakiću, srijemskom biskupu Đuri Gašparoviću, izaslaniku požeškog biskupa Antuna Škvorčevića - generalnom vikaru Požeške biskupije mons. Josipu Krpeljeviću, generalnom vikaru Đakovačko-osječke nadbiskupije mons. Ivanu Ćuriću, biskupskom vikaru grada Osijeka mons. Vladimiru Dugaliću, dekanima osječkih dekanata – domaćem župniku mons. Adamu Bernatoviću i preč. Ivanu Juriću te župnicima, župnim vikarima, svećenicima i redovnicima na području grada Osijeka. Pozdravio je i prisutne predstavnike gradskih institucija i službi te lokalne gradske četvrti Gornji grad, predsjednika Gradskoga vijeća Željka Požegu i njegova zamjenika Karla Šatvara, sve gradske vijećnike i ostale suradnike, župana osječko-baranjskoga Ivana Anušića te predsjednika Županijske skupštine Dragana Vulina.
    U svojoj homiliji biskup Košić posvijestio je kako je sv. Petar, usprkos svojoj slabosti, postao simbol vjernika koji ispovijeda pravu vjeru, koji je, snagom Duha Svetoga, vjeran Kristu do mučeništva. Petrovo zatočeništvo u tamnici te molitvu Crkve za njega, o čemu govore Djela apostolska, podsjetilo je mons. Košića na zatočeništvo bl. Alojzija Stepinca, a Petrovo mučeništvo na mučeništvo zaštitnika Sisačke biskupije, sv. Kvirina. Govoreći o teškim trenutcima sv. Pavla, ali i velebnom djelu njegova širenja evanđelja, sisački biskup istaknuo je kako sveci nisu bili pošteđeni kušnji i muka, jer je i sam Isus bio kušan od đavla, nevin osuđen, raspet na križ kao zločinac i ubijen, ali je i uskrsnuo, a to je naša nada.

    Pročitaj više
  • ZLATNA HARFA 2017. – Zapadni Osječki dekanat

    ZLATNA HARFA 2017. – Zapadni Osječki dekanat

    Smotra dječjih crkvenih zborova - Zlatna harfa - Osječkog zapadnog dekanata održana je dana 27.5. 2017. u Institutu za novu evangelizaciju "Ivan Pavao II." Vikarijatu u Osijeku, na temu: KLIČITE BOGU GLASOM RADOSNIM!
    Već na samom početku susreta odjeknula je radosna pjesma, molitva i kliktaj svome Bogu iz dvjestotinjak dječjih srdaca . Prvi dio susreta je bila Služba riječi, koju je uz svećenike vlč. Ivicu Rebića, prof. Stjepana Radića, prof .Borisa Vulića i vlč. Stjepana Matezovića, predvodio mons. Adam Bernatović, dekan i župnik župe sv. Petra i Pavla ap. u Osijeku. U vrlo lijepoj propovijedi istaknuo je Isusove riječi iz naviještenog Evanđelja - Ištite i primit ćete da radost vaša bude potpuna- Razložio je djeci i svima prisutnima kako smo mi Crkva moliteljica i da svaki puta kad god dolazimo na sv. Misu donosimo sebe Isusu , a kada primimo misni blagoslov, naše je srce obdareno još više od onoga što smo mi donijeli. To nam želi dati Isus! Zahvalio je djeci i roditeljima na radosnom i vjernom sudjelovanju i slavljenju Gospodina u našim zborovima. Pozvao ih je da uvijek imaju pred očima cilj svoga dolaženja i pjevanja a to je Isus. Rekao je: „Tko Isusa ne vidi ispred sebe – odustaje! Mi znamo prema komu idemo i zato smo tu, ne odustajemo pa i onda kada nailazimo na poteškoće. Putujemo prema Onomu koji je ispred nas. Uvijek gledajte taj cilj. Zato trčite i pjevajte za Isusa Krista!“

    Pročitaj više
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8

Svečano liturgijsko zborovanje 12.10.2008.

SVEČANO LITURGIJSKO ZBOROVANJE, nedjelja 12.listopada 2008.
SVEČANO LITURGIJSKO ZBOROVANJE
u konkatedralnoj crkvi sv. Petra i Pavla
Osijek, nedjelja 12. listopada 2008. godine

Već od 9 sati ujutro, mnogi vjernici krenuli su u procesijama predvođeni svojim pastirima u našu konkatedralu kako bi u zajedništvu sa svojim natpastirom slavili svečanu euharistiju. Dan 12. listopada biti će upisan zlatnim slovima u povijest grada Osijeka jer je postao susjedište naše novo osnovane nadbiskupije i metropolije. Mons. dr. Marina Srakića, đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolitu, mons. Antuna Škvorčevića, požeškog biskupa, mons. Đuru Gašparovića, srijemskog biskupa, mons. Maria Roberta Cassaria, apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, te mons. Đuru Hranića pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog dočekali su na ulazu u grad gradonačelnik grada Osijeka gosp. Gordan Matković te župan Osječko-baranjske županije gosp. Krešimir Bubalo. Došavši ispred konkatedralne crkve nadbiskupu su riječi dobrodošlice izrekli rektorica Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, župan Krešimir Bubalo te gradonačelnik Gordan Matković te uručili prigodne poklone procesionalni križ te biskupski štap.


Gradonačelnik uručujući biskupski štap rekao je nadbiskupu Marinu:
Oče Nadbiskupe!
Kao gradonačelnik grada Osijeka izričem Vam dobrodošlicu u naš grad Osijek, kojeg ste Vi stavili u naslov naše Nadbiskupije i Metropolije kao njezino susjedište. Osijek je četvrti grad po veličini u Hrvatskoj. On je privredno, gospodarsko, kulturno i političko središte ove regije. Vašim uzdignućem, naš grad i na crkvenom planu ima svoje istaknuto mjesto i važnost kao metropola Slavonije. Vi ste i župnu crkvu Sv. Petra i Pavla, koju su osjećani do sada zvali „katedralom“ uzdigli na čast konkatedrale. Poglavarstvo grada Osijeka nakon demokratskih promjena, zaštitnike ove župne crkve, odsada konkatedrale, postavili su i za zaštitnike našega grada. Hvala Vam na ovako velikom daru. Osijek je i do sada bio, a sada je postao još više i Vaš grad. Dobro došli u svoj grad Osijek! Povijesni je ovo dan, za naš grad, za Crkvu grada Osijeka, i sve njezine građane. U ime svih katoličkih vjernika i građana grada Osijeka primite ovaj biskupski štap kao našu zahvalu i trajni spomen na ovaj povijesni događaj.  

Rektorica Sveučilišta prof. dr. sc. h. c. Gordana Kralik istaknula je: 12. listopad 2008. ostat će trajno zapisano svjedočanstvo i veliki povijesni dan, ispunjen dostojanstvom i radošću s posebnom zahvalnošću i poštovanjem prema Svetom Ocu Benediktu XVI., jer svečano proslavljamo uzdignuće našeg grada u nadbiskupsko i metropolitansko susjedište i župnu crkvu Sv. Petra i Pavla na dostojanstvo konkatedrale.

Prije početka svečane liturgije nadbiskup je zajedno sa ostalim velikodostojanstvenicima ušao u sustolnicu te se pomolio. Uz navedene crkvene velikodostojanstvenike slavlje su svojim dolaskom uzveličali: izaslanik beogradskog nadbiskupa mons. Leopold Rochmes, generalni vikar,  mons. Slavomir Miklovš, biskup križevački, mons. Vjekoslav Huzjak, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije, mons. Josip Bernatović, rektor Bogoslovnog sjemeništa, mons. Pero Aračić, dekan KBF-a u Đakovu, uz brojne svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove, svjetovni poglavari i dužnosnici među kojima Vladimir Šeks, potpredsjednik Hrvatskoga sabora, saborski zastupnici, predstavnici kršćanskih crkava u Osijeku, predstavnici osječkoga Sveučilišta «J.J.Strossmayer», kulturnih, znanstvenih i prosvjetnih institucija, Policijske uprave osječko-baranjske.


Svečanom ulaznom procesijom uz litanije svetih zaštitnika započelo je liturgijsko zborovanje. Potom je uslijedilo čitanje bule pape Benedikta XVI. koju je na hrvatskom jeziku pročitao nuncij u RH mons. Mario Roberto Cassari. Nakon pročitane bule uslijedio je blagoslov katedre i postavljanja novog nadbiskupovog grba iznad katedre.


Uslijedio je pozdravni govor domaćeg župnika preč. Adama Bernatovića župnika i dekana.

Preuzvišeni oče nadbiskupe Marine!
Nakon svečane proslave ponovne uspostave Srijemske biskupije te uzdignuća Đakovačko-osječke nadbiskupije i osnivanje Đakovačko-osječke crkvene pokrajine 4. listopada u Đakovu, ponovo se okupila osječka Crkva, da radosno sa svojim nadpastirom proslavi uzdignuće grada Osijeka na stupanj nadbiskupskoga i metropolitanskog susjedišta i uzdignuće ove velebne osječke crkve sv. Petra i Pavla na dostojanstvo konkatedrale – sustolnice.
Vi ste oče nadbiskupe u svojoj Pastirskoj poslanici koju ste nam uputili, rekli da smo u posljednje vrijeme bili sudionici velikih događaja koji su snažno obilježili povijest naše biskupije.
Svi ti događaji imali su odjek i na život crkve grada Osijeka, posebno mirna reintegracija i povratak prognanika u svoje domove i župe, naša biskupijska sinoda i nezaboravni događaj pohoda svetog Oca.
Na život grada Osijeka i njegove okolice utjecale su i mnoge odluke koje ste donijeli, da bi ovaj grad živio intenzivnijim kršćanskim životom:
-    podjela velikog osječkog dekanata na tri manja i to radi boljeg pastoralnog rada i djelovanja te komuniciranja svećenika.
-    Dovođenje nove zajednice redovnika Družbe Duha Svetoga.
-    Imenovanje povjerenika za pastoral mladih.
-    Postavljanje studentskog i bolničkog kapelana.
-    Osnivanje bračnog i obiteljskog savjetovališta.
-    Postavljanje svećenika koji će voditi brigu za pastoral starih i nemoćnih u domu umirovljenika.
-    Gradnja nadbiskupskog vikarijata u Osijeku gdje će se odvijati zajednička pastoralna događanja grada Osijeka i šire.  Tu će biti i Vaše susjedište.
-    Vaša briga da grad Osijek bude pokriven s dovoljno župa.
-    Vaša uska povezanost sa svim redovničkim zajednicama koje žive i djeluju u našem gradu. Nema ni jedne župe u gradu da u njoj ne djeluju ili žive časne sestre raznih redova.
-    Vaša povezanost s ostalim kršćanskim zajednicama grada Osijeka.
-    Vaša česta prisutnost u ovom gradu, osobno ili po pomoćnom biskupu.
Sve je to kulminiralo današnjim slavljem. Grad Osijek ušao je naziv naše nadbiskupije i metropolije. Naša crkva, trajni spomen duha i zavjetne misli biskupa Strossmayera koji se zalagao da svom rodnom gradu podari ovu velebnu crkvu, trajan spomenik i gornjogradskih župnika, posebno graditelja Josipa Horvata i župnika Stjepana Bogdanića koji je bio svjedok njezina razaranja i inicijator njezine obnove, znanih i neznanih župljana i znamenitih osječana, simbol grada Osijeka, upamćeni znak, po kojem je ovaj grad prepoznatljiv, postala je sustolnica, konkatedrala. Vjerujem, svi oni danas dijele našu radost.
Vi ste, oče nadbiskupe Marine, naš prvi nadbiskup i metropolita, ujedno ste i predsjednik HBK. Uz našu zahvalnost za sve što je osječka Crkva dobila, čestitamo i Vama na velikom priznanju i časti.
Dobro došli u Vaš grad Osijek, u vašu sustolnicu, k Vašim pastirima i ovom puku Božjem koji vam je povjeren, i koji se danas s Vama raduje. Živjeli.


Prvo čitanje u liturgiji Riječi pročitala je gospođa Blanka Strahonja dok je pripjevni psalam otpjevao gospodin Damir Baković, a drugo čitanje iz NZ pročitao je Antun Kovačić. Evanđelje je navijestio trajni đakon Ivan Tutiš iz Đakovačko-osječke nadbiskupije. Zatim je uslijedila nadbiskupova homilija.

1.    Bog priređuje gozbu

«Gospodin nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu». Odlomak iz Knjige proroka Izaije veoma je utješan i ohrabrujući! On nam objavljuje da Bog želi spasiti cijelo čovječanstvo i svakog čovjeka i na kraju prirediti obilatu gozbu na gori Horebu. Bog će tada, tj. u mesijanska vremena, otrti suzu sa svakog lica i ukloniti svu sramotu i trpljenje.
I Evanđelje govori o gozbi, ali s drugim naglascima. Ono posvećuje pozornost i na neuljudne uzvanike koji ne prihvaćaju poziv sudjelovati na svadbi. Izaija posebno ističe dar što ga Bog pripravlja za mesijanska vremena pozivajući sve narode zemlje, a evanđeoska prispodoba ističe slobodu i odgovornost uzvanika. Svadba je bila spremna, ali je uzvanici nisu zaslužili. Sramotno su digli ruke na sluge, zlostavljali ih, čak i ubili. Kojeg li nastranog načina uzvraćanja onome koji poziva na gozbu! Ali, kako je tragičan i dramatičan kraj neuljudnih uzvanika: kraljevska vojska pali njihov grad i ubija ubojice!
Bog je sa svoje strane sve učinio, ali čovjek treba slobodno i velikodušno odgovoriti i doći na gozbu i to u svim životnim okolnostima. Kao sveti Pavao treba doživjeti Krista i njegovu ljubav da se može suočiti s poteškoćama života: «sve mogu u Onome koji me krijepi» (2. čitanje). A u nekim trenucima života čini nam se da naš život nije ništa drugo nego plač i beskrajno trpljenje. Tolike su patnje ljudi! Tolika trpljenja cijelih naroda koji grcaju u bijedi, toliki pojedinci zahvaćeni patnjom bolesti, tolike nevolje mladih zarobljenih nasiljem ili spiralom droge i gubitkom smisla; muke tolikih neizlječivih bolesnika; tjeskobe brojnih rastavljenih obitelji. No, Gospodinu nisu strane naše patnje. On sabire naše suze, kao što kaže Psalam: «Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom» (Ps 56,9).

2.    Odgovor na Božji poziv i nadahnuće Duha Svetoga.

Prispodoba o uzvanicima na gozbu podsjeća nas na potrebu odgovoriti na Božje pozive. Gospodin kuca na naša vrata nutarnjim poticajima i nadahnućima Duha Svetoga. Mi moramo biti sposobni čuti glas Duha Svetoga, tj. osobe plemenite koje u svakoj prigodi očituju svoju ljubav prema Bogu. To možemo činiti svaki dan, u svagdašnjim zalaganjima u našim obiteljskim i profesionalnim odnosima. «No oni ne htjedoše doći» (Mt 22, 3). Čini se nevjerojatnim to što Isus opisuje u prispodobi, ali je istinito: moguće je odbaciti Božji poziv, moguće je zatvoriti se u oholost i postati zarobljenik osame i nesreće.
Na Božji poziv čovjek odgovara vjerom, ali vjerom koja je svjetlo što obasjava i naše misli i naša djela. Prava vjera je otvorenost prema Bogu koji se objavio, koji nam je u Kristu priopćio bogatstvo svog božanskog života i pozvao nas da na tome bogatstvu sudjelujemo. Takva vjera nije puko prihvaćanje neke nauke, nego i prihvaćanje cijele Kristove osobe. Takvu vjeru imali su prvi kršćani kojima sv. Petar piše u svojoj Poslanici: «da prokušanost naše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista» (1 Pt 1, 8). To je vjera koja ide do krajnjih granica i prihvaća teške zahtjeve kršćanskog života, prema onoj riječi: "Tko ustraje do kraja taj će se spasiti". Imati vjere znači prepustiti se Bogu i onda kad se treba “nadati protiv svake nade”, kao Abraham.

3. Vjera prelazi u služenje

Ta vjera ne ostaje neplodna, beskorisna, ona se očituje u služenju onima koji su u potrebi. Onaj koji očima svoje vjere promatra Božja djela u svijetu, koji se u vjeri otvara prema Bogu, ne može zatvoriti svoje oči prema potrebnima, siromasima. Tako je uvijek bilo u povijesti. Tako se ponašala i prva kršćanska zajednica, kao što svjedoči pisac Djela apostolskih (Dj 2, 42-47). Tako je poučavao sv. Pavao vjernike u Filipima i u drugim zajednicama, kao što smo čuli u današnjem drugom čitanju. To su u naše vrijeme očitovali toliki koji su za vrijeme i poslije Domovinskoga rata pritekli u pomoć, domaći ljudi iz naše sredine ili širom kršćanskog i vjerničkog svijeta.
Crkvi, svijetu, potrebni su mudri i hrabri kršćani, kršćani-vjernici. Crkvi i današnjem svijetu iznimno su potrebni takvi muževi i žene, svih poziva i staleža, svećenici, redovnici, redovnice i vjernici-laici, jer samo osobe takve vjere, takvog kova i takve svetosti bit će sposobni promijeniti ovaj svijet i ponovno mu dati zajedno s mirom ono duhovno i kršćansko usmjerenje prema kojem svaki čovjek u svojoj nutrini teži - a da koji puta toga nije ni svjestan - i koje nam je svima tako potrebno. Na to nas je upozorio i pozvao Sveti Otac u svojoj homiliji prigodom svoga pohoda Osijeku: "On, Bog i Otac, jest Onaj koji sve zove na svetost i poslanje. Živeći iskustvo vazmene novosti, kršćani mogu preoblikovati svijet i graditi civilizaciju istine i ljubavi."
«Pođite na raskršća i koga god nađete pozovite na svadbu» (Mt 22, 9): evanđelista Luka za razliku od Mateja dodaje jednu značajnu pojedinost: na svadbu dođoše sakati, slijepi i hromi. To znači da maleni i jednostavni, razbaštinjeni, siromašni, ponizni često bolje shvaćaju i sa žarom prihvaćaju Božje spasenje: u stvari tko misli da ima sve, upada u opasnost da ne cijeni ni jedan dar, čak ni Božji dar.

4.    Osijek susjedište naše Đakovačko-osječke nadbiskupije

Kad smo prije pet godina pozvali Svetog Oca da posjeti našu biskupiju, odmah smo odlučili da glavna svečanost bude u Osijeku. Ta se odluka pokazala ispravnom, što potvrđuje činjenica 220.000 hodočasnika prisutnih na Euharistijskom slavlju. Vraćajući se sa svoga pohoda, prolazeći kroz Osijek, Sveti Otac je upitao, ima li taj grad neku višu crkvenu strukturu osim župa. Odgovorio sam da nema, čemu su se on i njegov tajnik pomalo čudili. Prolazeći ispred župne crkve sv. Petra i Pavla bio je zadivljen tom veličanstvenom građevinom, u kojoj je kršten njegov prvi suradnik kard. Franjo Šeper. S ovom današnjom svečanošću dajemo odgovor i sluzi Božjemu papi Ivanu Pavlu II. i svima koji se pitaju zašto sjedište biskupije nije u Osijeku.
Jedan od prijedloga koje smo uputili Svetoj Stolici bio je i taj da se biskupiji promijeni ime, tj. da se Đakovačka ili Bosanska biskupija preimenuje u Đakovačko-osječka, a ispusti ime Bosanska.
Taj smo prijedlog potkrijepili jakim argumentima. Naime, naša se biskupija zvala Đakovačka ili Bosanska, ili obratno Bosanska ili Đakovačka, jer je bosanski biskup prije 770 godina premjestio svoje sjedište iz Vrhbosne kraj Sarajeva u Đakovo. Dolaskom Turaka u Bosnu, bosanski biskup izgubio je svaku mogućnost upravljanja onim dijelom biskupije koji se nalazi u Bosni. Zadržan je samo naslov «bosanski» kao potvrda apostolskog nasljeđa.
Kroz povijest se mnogo toga promijenilo. Današnja stvarnost je drugačija, slična nekim slučajevima u svijetu gdje se uz manji biskupijski grad razvio veći. Kod nas se u blizini maloga grada Đakova razvijao grad Osijek, metropola Slavonije. Mi smo još ranije obavijestili Svetu Stolicu da gradu Osijeku treba i u crkvenom pogledu posvetiti veću pozornost. Osijek ima monumentalnu središnju gradsku župnu crkvu koja bi mogla biti konkatedrala. U tom gradu u posljednje vrijeme biskupija ima zgradu u koju će se moći smjestiti uredi sa najraznolikijim pastoralnim sadržajima, potrebnim takvome središtu. Osijek je od Đakova udaljen 35 km, a komunikacije između ta dva grada sve više se poboljšavaju. Osim toga, na svjetovnom planu Osijek je sjedište županije, u njemu djeluje Sveučilište sa oko 19.000 studenata na petnaestak fakulteta.
Grad Osijek - koji je u prvoj polovici 19. stoljeća bio najveći grad u Hrvatskoj, a između dva svjetska rata najveće industrijsko središte u staroj Jugoslaviji - nakon Drugog svjetskog rata bio je zanemaren u odnosu prema drugim gradovima njegova ranga. Nismo tražili biskupiju u Osijeku, jer nismo htjeli obezvrijediti Osijek: da u njemu, metropoli Slavonije, bude tek biskupija, a u Đakovu da bude nadbiskupija.
Osijek, stoga, postaje nadbiskupijskim i metropolitanskim su-sjedištem u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i u novoj, slavonskoj, crkvenoj pokrajini.  Ova župna crkva Sv. Petra i Pavla postaje konkatedralom. Ovime je i grad Osijek ušao u naslov naše Nadbiskupije, te je odsada i na crkvenome planu istaknuta njegova važnost kao „metropole“ Slavonije i po veličini četvrtoga grada u našoj Domovini.
Koji je to Osijek? To je grad koji ima svoju povijest, koji se u sadašnjici izgrađuje za budućnost. To je ona staro-rimska Mursa, čije ruševine počivaju zatrpane u ovoj našoj slavonskoj zemlji. To je rimska Mursa kraj koje su rimski carevi vodili krvave borbe. To je mjesto kršćanskih mučenika i sjedište biskupa, pravovjernih, ali i žestokih branitelja arijanizma.
Osijek! To je onaj srednjovjekovni grad Esseg sa svojom skelom i mostom. Grad plemića i njihovih podanika. Grad za koji su se borili Osmanlije i kršćani. Grad povlaštenih turskih begova i obespravljene kršćanske raje.
To je sveučilišni grad s brojnim kulturnim i obrazovnim ustanovama, grad mladosti, s desetak gradskih i više prigradskih katoličkih župa, s više lijepih i starih crkava, ali i s bogoslužnim objektima koji i danas svjedoče o, za život veoma teškim, godinama bivšeg represivnog sustava, s četiri muške redovničke zajednice odnosno samostana, i s gotovo desetak ženskih redovničkih zajednica i s još više njihovih samostana i kuća te s gradskim četvrtima koje još uvijek nisu dobile svoje crkvene objekte.
Osijek - to je «grad uz Dravu». Osijek - to je grad s prelijepom ulicom izgrađenoj u secesiji. Osijek - to je grad stradalnik u Domovinskom ratu. To je grad djece i mladeži, đaka i studenata, grad znanstvenika, šetališta, parkova, dravskih obala i kupališta. To je grad vjernika katolika i drugih kršćanskih zajednica. To je grad svećenika, redovnika i redovnica, župa i samostana, tradicionalnih i novih vjerničkih društava. To je grad stanovnika različitih narodnosti. To je grad raznih političkih stranaka, suradnje i razdora, grad sirotinje i bogataša. Grad je to u kojem se osjeća zamah naših sinodskih odluka i smjernica.
Taj je grad našoj Crkvi i narodu podario biskupa Josipa Jurja  Strossamyera i kardinala Franju Šepera.

Što sada? Kada su prije 199 godina tri osječke općine spojene u jedinstven kraljevski grad, htjelo se stvoriti jedno biće. To napose želimo još snažnije ostvariti ovim uzdignućem na stupanj nadbiskupijskog i metropolitanskog susjedišta a župnu crkvu sv. Petra i Pavla na dostojanstvo konkatedrale.
Čestitam građanima grada Osijeka i vjernicima župe sv. Petra i Pavla, ali i cijeloj našoj Nadbiskupiji… Čestitam i zahvaljujem:
Zahvaljujem apostolskom nunciju mons. Mariu Robertu Cassariju za njegovu prisutnost u našim svečanostima. Preuzvišeni, molimo Vas da Svetom Ocu prenesete izraze naše sinovske odanosti i zahvalnosti na njegovoj odluci da na ovim prostorima stvori novu Crkvenu pokrajinu, da u njoj i u našoj Nadbiskupiji vrednuje grad Osijek i da pred njega, vrednujući ga, postavi i nove pastoralne izazove i obveze koje idu u korak sa sveučilišnim, kulturnim i crkvenim središtem te da ovoj središnjoj gradskoj crkvi i službeno potvrdi katedralno dostojanstvo.
Pozdravljam Preuzvišenoga gospodina Antuna Škovorčevića, koji je svojim razmišljanjima te podrškom uvelike pridonio stvaranju slavonske metropolije te većem crkvenom vrednovanju ovoga grada.  
Pozdravljam Preuzvišenog gospodina Slavomira Miklovša, vladiku križevačkoga.
Pozdravljam i prvoga biskupa novoobnovljene Srijemske biskupije mons. Đuru Gašparovića te našeg pomoćnog biskupa đakovačko-osječkog mons. Đuru Hranića.
Pozdravljam i fra Leopolda Rochmesa, izaslanika Beogradskog nadbiskupa i metropolita mons. Stanislava Hočevara; mons. Vjekoslava Huzjaka, generalnoj tajnika HBK; sve svećenike, redovnike i redovnice, bogoslove i redovničke kandidate i kadidatice. Među njima posebno spominjem časne goste s. Germanu Crotti, generalnu poglavaricu Sestara Sakramentinki iz Bergama i fra Josipa Bebića, naddušobrižnika Hrvatske inozemne pastve u Njemačkoj. 
Pozdravljam i sve predstavnike državnih i lokalnih vlasti. Pozdrav upućujem gosp. Vladimiru Šeksu, potpredsjedniku Hrvatskoga sabora i svim prisutnim saborskim zastupnicima iz Osijeka i Slavonije te gosp. Franji Dubroviću, tajniku Komisije za odnose s vjerskim zajednicama.
S poštovanjem pozdravljam gradonačelnika Osijeka gosp. Gordana Matkovića, članove Gradskog poglavarstva i sve predsjednike gradskih četvrti kao i domaćeg župana osječko-baranjskog gosp. Krešimira Bubala i sve prisutne članove Županijske skupštine.
Radost mi je pozdraviti rektoricu našeg Sveučilišta J.J. Strossmayera prof. dr. sc. Gordanu Kralik; sve prisutne prorektore, dekane i profesore sa Sveučilišta, sve predstavnike znanstvenih, kulturnih, društvenih, gospodarskih, zdravstvenih i prosvjetnih ustanova, ravnatelje srednjih i osnovnih škola, predstavnike Hrvatske vojske i policije, sredstava društvenog priopćavanja te drugih vjerskih zajednica. Zahvaljujem i svim članovima Organizacijskog odbora i svim njihovim suradnicima za njihov doprinos pripremi današnjega slavlja, za svečani doček, darove pune simboličkog značenja, za pripravu programa kroz čitav protekli tjedan, ove svečane liturgije, pjevanje te program i primanje koje će uslijediti.  
Dragi vjernici, odrasli, djeco i mladosti te dragi pastiri i članovi ustanova posvećenoga života, "treba Vas Crkva koja je u Slavoniji", Baranji "i Srijemu! Nakon teških vremena rata, što je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još uvijek neizliječene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju. (...) Pozvani ste velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadate", za ovaj grad i ovaj dio drage nam Domovine. "Ne obeshrabrujte se pred složenošću prilikâ!" Neka Vas nadahnjuju te usmjeravaju i naši nedavno proglašeni sinodski zaključci i izjave. "U molitvi tražite ishodište svake apostolske snage. Iz Evanđelja crpite svjetlost, koja će ravnati vašim koracima." Amen.

U sklopu euharistijske službe u pripravi darova i prikaznoj procesiji sudjelovali su vjernici iz raznih župa našega grada. Nakon obreda pričesti uslijedio je pozdrav mons. dr. Antuna Škvorčevića, biskupa požeškog:


Preuzvišeni i dragi nadbiskupe i metropolite Marine!
Čast mi je što svoje slovo, izrečeno u Đakovu prije tjedan dana, mogu nastaviti danas u Osijeku. I ovdje, u crkvi sv. Petra i Pavla, mi – okupljeni članovi Božjeg naroda - zajedno s Vama, apostolskim nuncijem, biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama uzdižemo svoju hvalu Bogu, svjedočimo radost i iskazujemo duboku zahvalnost nasljedniku sv. Petra, papi Benediktu XVI. za odluku da na Vašu molbu, popraćenu jednodušnom potporom svih hrvatskih biskupa, uspostavi Đakovačko-osječku nadbiskupiju i Metropoliju.

1.  U ovom trenutku ne uspijevam mislima dohvatiti, još manje u riječi sabrati cjelovito značenje združivanja Đakova i Osijeka u novom nazivu mjesne Crkve i Metropolije. No, znam da je tim činom Osijek ubrojen među one europske gradove koji imaju svoju katedralu, i to ovu ljepoticu, crkvu sv. Petra i Pavla, koju je biskup časne uspomene Josip Juraj Strossmayer izgradio za tu svrhu, a ona to do sada nije bila, unatoč tome što su je mnogi tako nazivali. Danas je, naime, u ovu crkvu postavljena učiteljska katedra prvog đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina, te se ona više ne zove, nego jest katedrala, znak onog jamstva, kojeg je Isus Krist snagom svoga Duha dao apostolima na čelu s Petrom, kad im je povjerio brigu za čuvanje cjelovitosti objavljenog pologa vjere i njegovo vjerno prenošenje, poslao u svijet naviještati radosnu vijest i obećao: «I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta» (Mt 28,20).
Preuzvišeni nadbiskupe Marine! Prvi puta ste se kao član Zbora apostolskih nasljednika uspeli na učiteljsku katedru svoje osječke konkatedrale. U poštovanju i bratskoj odanosti od srca Vam čestitam sa željom da riječ koju ćete s nje naviještati bude uvijek ispunjena i nošena snagom Isusova Duha, da dopre do srdaca osječkih vjernika, te ovaj grad raste i postaje sve veći u Bogu.

2. Srdačno i radosno, iskreno i ponosno čestitam svima vama, poštovani i dragi Osječani, uzdignuće vašega grada na nadbiskupijsko i metropolijsko sjedište! Osijek jest središte hrvatskog istoka, metropola Slavonije, po broju svojih stanovnika, znanstvenih, obrazovnih, kulturnih, gospodarskih i drugih ustanova. Ali u konačnici veličina Osijeka nije u svemu tome, nego u veličini njegovih ljudi, njihova duha, osobnosti, srca. Nadbiskupe Marine! Pomozite učiteljskom riječju s katedre ove katedrale i svojim pastirskim služenjem da sve ono što je do sada izgrađeno u ljudima ovoga grada po vjerničkoj otvorenosti, nastojanjima oko slobode i dostojanstva, izboreno nesebičnošću, žrtvom i krvlju, od davnih vremena do Domovinskog rata, bude još snažnije zahvaćeno Božjom blizinom te Osijek bude duhovno veliki grad.

3. Iz vjere pouzdano znam da će Đakovačko-osječka nadbiskupija nastaviti biti ono što je do sada tijekom nekoliko stoljeća bila Đakovačka ili bosanska i srijemska biskupija: bogo-ljudska stvarnost, poslana služiti otajstvenom, nerazorivom ljudskom trajanju i preobrazbi čovjeka ranjenog zlom i grijehom, uzdignuta darom Božje ljubavi, udijeljenog nam u muci, smrti i slavnoj uskrsnoj pobjedi njegova Sina Isusa Krista. Nadbiskupija će u novom metropolijskom okviru, u zajedništvu sa Srijemskom i Požeškom biskupijom biti nositeljica memorije Božje ljubavi za čovjeka, čuvarica svega onoga što je ta Ljubav otajstveno ostvarila tijekom povijesti u našoj Slavoniji, Baranji i Srijemu. Pored toga želim i molim da nova slavonska Metropolija, po povezanosti i zauzetosti njezinih pastira, u dijalogu sa svima, uzmogne snažnije u evanđeoskom svjetlu promišljati radosti i nade, žalosti i tjeskobe plemenitih ljudi ovih osiromašenih dijelova domovine Hrvata, te pomogne – posebno mladima – razumijevati i izgrađivati svoju sadašnjost i budućnost u skladu s Božjim naumom o čovjeku, braku i obitelji, rađanju i umiranju, radu i imanju. Da po našem zajedničkom služenju lijek Božje milosrdne ljubavi uđe u ranjene savjesti, snaga Isusove uskrsne pobjede obasja grobove svih nedužnih žrtava, a Božja ljubav daruje utjehu mnogim ucviljenim srcima.
Neka Bog istinskog mira i besmrtnih nada bude sa svima nama na našem zajedničkom putu vjere. Pomagao nam moćni zagovor Isusove Majke i zaštita apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla!

U ime svećenika grada Osijeka pozdravnu riječ uputio je preč. Ivan Vidaković, župnik župe sv. Mihaela i dekan Istočnog osječkog dekanata te uručio prsni križ (pektoral) kao poklon prvom nadbiskupu naše nove crkvene pokrajine.

Iza toga obitelj Darka i Slavice Zemljak s djecom uručili su u ime župe sv. Petra i Pavla apostola novi kalež kao trajnu uspomenu na ovaj događaj. Zbor djevojaka otpjevao je prigodnu pjesmu te su djevojke uručile svim biskupima prigodne poklone.


Nadbiskup Marin u svojoj završnoj riječi je istaknuo: "Ovo što smo danas doživjeli obvezuje sve nas, počevši od mene kao nadbiskupa, biskupe, pomoćnog biskupa, svećenike, redovnike i redovnice, da ono što smo htjeli uspostavom nove nadbiskupije i metropolije, to doista i ostvarimo. Neka to ne budu samo vanjski plodovi nego plodovi duha u nutrini - da se radi na dobro našega grada Osijeka i naše Nadbiskupije đakovačko-osječke! U svemu tome pratio nas Božji blagoslov što ga sazivamo na sve ljude dobre volje". Nakon završnog blagoslova ispred konkatedrale upriličen je prigodan program Kulturno-umjetničkog društva 1862. u čast ovog velebnog događaja.

Lokacija župe

Adresa i radno vrijeme

Župni ured Sv. Petra i Pavla Apostola, Osijek
Pavla Pejačevića 1
31000 OSIJEK

T:(031) 310-020
F:(031) 310-022
M:zupa@svpetaripavao.hr
W:www.svpetaripavao.hr

Radnim danom: 8-12 sati i 15-18 sati
Subotom: samo 8-12 sati

Kroz srpanj i kolovoz: 16-18 sati; subotom: 11-12 sati

Statistika posjeta

Danas502
Jučer402
Ovaj mjesec9875
Ukupno4593351

Trenutno online

3
posjetitelja

Nedjelja, 23 Srpanj 2017 22:38