Obredi Muke Gospodnje u osječkoj konkatedrali

OSIJEK (TU) - Na Veliki petak, dan Muke Gospodnje, 14. travnja u prijepodnevnim satima veliki se broj župljana Župe sv. Petra i Pavla okupio u osječkoj konkatedrali na križnom putu kojega su animirali svećenici župe. U predvečerje, obrede Muke Gospodnje – službu riječi, klanjanje križu i svetu pričest - predvodio je župnik mons. Adam Bernatović, sudjelovao je đakovačko-osječki nadbiskup u miru, mons. Marin Srakić te svećenici: Stjepan Matezović, Matej Glavica, Dario Hrga i Vladimir Mikrut.
Nakon Muke po Ivanu, koju su otpjevali članovi Mješovitoga konkatedralnog zbora, vlč. Glavica uputio je svoju homiliju te je, između ostaloga, rekao: „Obredi Velikoga petka oduševljavaju nas za vjerodostojno nasljedovanje Isusa Krista, a to ćemo i svjedočiti poklonom križu, poljupcem kojim ćemo ga počastiti. Ali mi ovdje danas učimo i o istinitom nasljedovanju Kristova kraljevstva jer bismo htjeli biti dijelom toga kraljevstva. Odlučili smo hoditi, a to je ponekad teško, jer koliko samo svojih snaga trošimo na ono što je zemaljsko. Često svojim silama istjerujemo svoju istinu kao konačnu, svoju pravdu kao jedinu ispravnu. Kako bi izgledao moj život kada bi isto toliko i još i više snage trošio da opraštam, pomažem, činim dobro, molim, ljubim Boga i bližnjega. Ne bih li tada ostvarivao Božje neprolazno kraljevstvo. Biti Isusovim učenikom nije prezahtjevno, ali traži od nas angažman, opredjeljenje i dosljednost.“

Isusovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta, stoga i mi premda živimo u svijetu, svojim životom otkrivamo Božje, nebeske i neprolazne vrednote, rekao je vlč. Glavica i nastavio: „Postajemo alternativa svijetu, čvrsto utemeljeni na raspetom Isusu. Njegovu križu ćemo se sasvim jednostavno pokloniti i poljubiti ga, ali križ nas očekuje i izvan crkvenoga prostora, i izvan ovoga bogoslužja. U onim prilikama kada će trebati biti riječju i djelom, glas i ruka Isusova kraljevstva. Ondje se pokazuje kršćanin, drugi Krist, svjedok Kraljevstva Božjega. Zato smo pozvani i ovoga Velikoga petka na dosljedan i autentičan, nepokolebljivi, ali istovremeno i na ponizan hod za Isusom. Kako nas je i pozvao – biti sol zemlje i svijetlo svijeta, biti spremni prihvatiti žrtvu zagledani u svoga Spasitelja, prihvatiti i protivljenje, uvijek svjesni jednoga: Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati?
Uslijedilo je klanjanje križu i sveta pričest. Vjernici su se kratko zaustavili uz Kristov grob te se u tišini uputili kućama.

M. Kuveždanin