Vazmeno bdijenje u osječkoj konkatedrali

OSIJEK (TU) - Blagoslovom ognja te ukrašavanjem i paljenjem uskrsne svijeće započeli su u subotu, 15. travnja 2017. svečani obredi Vazmenog bdijenja u osječkoj konkatedrali Sv. Petra i Pavla koje je predvodio đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić, a tijekom kojih je 33 katekumena osječke regije primilo sakramente kršćanske inicijacije. Župni vikar Stjepan Matezović ispjevao je Exultet – hvalospjev uskrsnoj svijeći, uslijedila je Služba riječi tijekom koje su ponovno zazvonila sva zvona, a Mješoviti konkatedralni zbor zapjevao je pjesmu Slave.

U svojoj homiliji nadbiskup Đuro je rekao: „Kao što je svjetlo uskrsne svijeće razbilo mrak u ovoj crkvi, tako Kristova uskrsna pobjeda razbija tamu groba i ljudske izgubljenosti pred besmislom ovozemnoga života. Zato je Uskrs sav u znaku svjetla. To uskrsno svjetlo je izvor života, slobode; pobjede, dobrote, istine i ljubavi; izvor vječne radosti. Isus je uskrišen, zasvijetlio je svjetlom na prosvjetljenje svijeta, postao je neuništivim ognjem koji pročišćuje i svojom snagom razara i samu smrt, njezine okove i spone. Vatra Uskrslog spaljuje zlo i grijeh staroga čovjeka, da bi iz njegova pepela izašao novi čovjek, po mjeri i uzrastu punine Kristove.“

Ističući kako je Kristovo uskrsnuće garancija i našeg uskrsnuća te da kršćani ne vjeruju u podijeljenost čovjeka na dušu i tijelo, ni u reinkarnaciju, mons. Hranić je naglasio: „Mi, kršćani vjerujemo da je čovjek nedjeljiva cjelina. Smrću umire čitav čovjek. No, čovjek je istodobno i Božje ljubljeno stvorenje. A Bog ne može dopustiti da propadne stvorenje njegove ljubavi, nego čovjeku u svome milosrđu briše njegove grijehe, prašta mu i briše njegovu grešnu prošlost. Ispaćenog, slomljenog i uništenog – umrlog čovjeka, Bog milosrdni Otac, po svome utjelovljenom, raspetom i uskrslom Sinu Isusu Kristu vadi iz gliba smrti i zla. On čovjeka uskrisava na novi život, oslobađa ga od robovanja smrti, ozdravlja ga od grijeha i zla te uskrslom čovjeku daje dioništvo na svome božanskom Trojstvenom životu.“

Nadalje, nadbiskup je istaknuo: „Nismo stvoreni za trulež groba nego za zajedništvo s Bogom. I zato naš ljudski život ima smisla, sve muke, poteškoće, sve s čime smo suočeni i s čime se mučimo, sve to ima smisla, jer kroz sve to očitujemo i pokazujemo svoju vjernost Kristu Gospodinu, sjedinjujemo se s Njime i po vjernosti Njemu preobražavamo ovaj svijet.“ Uputio je potom svoju uskrsnu čestitku, rekavši: „Neka Vam je svima, draga braćo i sestre, svim građanima ovoga grada, svim župljanima i svima koji ćete primiti sakramente, sretan i blagoslovljen Uskrs – svetkovina Kristove pobjede nad smrću, nad tamom i zlom; svetkovina života, životne radosti; svetkovina izobilja života.“
Nakon blagoslova vode, škropljenja naroda te podjele sakramenata, uslijedila je euharistijska služba nakon koje je domaći župnik mons. Adam Bernatović nadbiskupu čestitao Uskrs.

Na kraju vazmenoga bdijenja mons. Hranić se obratio novokršenicima, novokrizmanicima i novopričesnicima rekavši: „Radujemo se kao crkvena zajednica što ste postali punopravnim članovima Crkve, što zajedno s nama preuzimate odgovornost za ostvarenje poslanja Crkve. Čestitam svakome od vas, pozivam vas i molim – nosite ovo što ste večeras doživjeli u ovom tako svečanom, simbolički tako snažnom slavlju. Ponesite tu toplinu u svakodnevni život i nastojte Kristovom ljubavlju grijati vaše obitelji, prijatelje, kolege na radnim mjestima, susjede, kumove, braću, sestre, one s kojima ste životom povezani. Nastojte Kristove vrijednosti, Njegovu dobrotu, unositi u ovo naše hrvatsko društvo, u ovaj grad Osijek.“
Zahvalu i uskrsnu čestitku nadbiskup Đuro uputio je i koncelebrantima - domaćem župniku Bernatoviću, župnom vikaru Matezoviću, pastoralnom suradniku vlč. Mateju Glavici, biskupskom vikaru za grad Osijek i predstojniku Instituta za novu evangelizaciju „Sv. Ivan Pavao II.“ mons. dr. Vladimiru Dugaliću, voditelju katekumenata prof. dr. Zvonku Pažinu, svećeniku u miru Vladimiru Mirkutu, a zatim i svima koji su uložili trud u ljepotu i sklad liturgije i obreda Vazmenog trodnevlja.

M. Kuveždanin