GODIŠNJICA KONKATEDRALE

U subotu, 20. svibnja, slavimo 116 godišnjicu posvete naše konkatedrale. Biskup Strossmayer 1866. daje prvi poticaj za gradnju nove crkve. Grad, patron župe, 1870. utvrđuje način sabiranja novca. Sve je išlo sporo, dok nije imenovan novi župnik Josip Horvat.
Natječaj za nacrte raspisan je 1892. i od pristigle 32 ponude najbolju ocjenu dobio je njemački arhitekt Franz Langenberg. Gradnja crkve počinje 1894. dijelom na mjestu stare crkve, koja je uklonjena.
Svi građevinsko-klesarski radovi bivaju završeni u roku, 1898. godine. Troškovi gradnje iznosili su 613.308 forinti. Nastavlja se unutrašnje uređenje crkve.
Posvetu nove crkve obavio je biskup Strossmayer 20. svibnja 1900. (koji je upravo navršavao 85 godina života i 50 godina biskupske službe) i njegov pomoćni biskup dr.AnđelkoVoršak.

Slog crkve je neogotički. Zidana je fasadnom opekom (tri milijuna komada) i kamenom. Tlocrt ima oblik križa, a unutrašnjost je podijeljena na tri lađe. Pobočne lađe su prekinute poprečnom, a srednja završava apsidom, poput starokršćanskih bazilika. Tri gotička portala s istoka vode u crkvu, a četvrti je na sjevernom zidu. Svaki ukrašen reljefom. Strop nose kameni stupovi prividno složeni od više manjih polustupova. Toranj, visok 90 m, podijeljen u četiri galerije, ima četiri velika zvona. Peto, najmanje, je na tornjiću iznad križišta crkve. Na sjevernom i južnom zabatu transepta su po tri kamene skulpture. Glavni oltar u svetištu (dar biskupa Strossmayera) posvećen je patronima crkve i župe, apostolima sv. Petru i Pavlu, između kojih je kip Srca Isusova. Slijede oltari Blažene Djevice Marije i sv. Terezije Avilske. Sva tri je klesao u kamenu Ivan Novotny. Naredna dva oltara: sv. Josipa i sv. Antuna Padovanskog rad su kipara Fellnera iz Leibnitza.
Vitraji. U gotičkoj arhitekturi težine su svedene na stupovlje. Zidovi, koji u tom slučaju nemaju ulogu glavnih nosača, mogu biti otvoreniji. Otuda u gotičkim crkvama mnogi prozori, najčešće oslikani bojanim staklom, vitraji. Dnevno svjetlo koje kroz njih prolazi daje bojama intenzitet i sjaj, a u crkvi stvara prostor odijeljen od vanjskog svijeta, koji u čovjeku potiče nova, vjerniku primjerena raspoloženja.
Crkva ima 33 vitraja s likovnim sadržajem i 7 s koloriranim ornamentima. Svi su rad bečke firme Gold. U svetištu 7 vitraja slikaju život apostola Petra i Pavla, a 5 otajstva slavne krunice. U lađama: po 5 otajstava radosne i žalosne krunice. Zatim 7 vitraja prikazuje svetačke likove, a 4 prizore Isusovog života.

Gotičke crkve redovito nisu oslikane. U osječkoj crkvi je to ipak učinjeno. Slike je radio Mirko Rački: svod u tehnici kazeina, a zidne plohe a la fresco. Taj veliki posao trajao je 4 godine (1938-1942). Ikonografski program dao je kanonik dr. Ivan Rogić i župnik Matija Pavić.
Orgulje je 1933. gradio Hans Mauracher iz Salzburga. Obuhvaćaju 59 registra, tri manuala sa po 58 tipki i pedal sa 30 tipki. Sistem prijenosa je elektropneumatski. Godine 1978. su temeljito obnovljene i imaju elektronski upravljački mehanizam.

Tijekom agresorskih napada na Osijek 1991. i 1992., gotovo godinu dana iz dana u dan Župna crkva sv. Petra i Pavla, simbol katoličkog puka Osijeka i okolice, sustavno je razaran. Već prvi projektili upućeni na grad pogađaju upravo tu crkvu. Ukupan broj izravnih pogodaka je preko stotinu.

I pored svega, ovo je svetište tijekom ratnih strahota bilo mjestom hodočašća vjernika i blagovanje Euharistije. Služba Božja ponekad se nije prekidala niti za vrijeme objave zračne ili opće opasnosti. U tijeku su dugoročni radovi na obnovi ove crkve.
Proglasom Bule pape Benedikta XVI. 2008. godine o ustanovljenju nadbiskupije Đakovačko-osječke, župna crkva Sv. Petra i Pavla uzdignuta je na dostojanstvo konkatedrale.