Misno slavlje uz proslavu Dana grada Osijeka

OSIJEK (TU) - „Večeras smo ovdje kako bismo zahvalili Gospodinu za sva dobra koja imamo kao građani koji zajedno žive. Zahvaljujemo za ovaj grad i za sva njegova dobročinstva, za sve ljude koji žive u ovome gradu, za svu njihovu dobru volju i njihova nastojanja“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić započinjući misno slavlje u osječkoj konkaterdrali Sv. Petra i Pavla povodom proslave Dana grada Osijeka, 2. prosinca.
Uz nadbiskupa, koncelebrirao je i prigodnu homiliju uputio biskupski vikar za pastoral grada Osijeka mons. dr. Vladimir Dugalić, a u suslavlju su bili i osječki dekani, mons. Adam Bernatović i preč. Ivan Jurić te ostali svećenici i dvojica đakona. Liturgijsko pjevanje animirao je Konkatedralni mješoviti zbor pod vodstvom s. Branke Čutura i uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića. Misno slavlje završeno je na trgu ispred konkatedrale gdje je mons. Hranić blagoslovio adventski vijenac, a potom je gradonačelnik Ivan Vrkić upalio prvu adventsku svijeću.

„Dok molimo za sve građane ovoga grada, na osobit način želimo pred Gospodinom izreći zahvalnost za sve koji su prihvatili odgovornost i obnašanju različite dužnosti u našem gradu. Mi smo svjesni da je to oblik služenja građanima. Zato zahvaljujemo našem gradonačelniku Ivanu Vrkiću, kojega ovdje među nama pozdravljamo, kao i sve predstavnike grada Osijeka koji su večeras zajedno s nama ujedinjeni u molitvi. Zahvaljujemo im za njihovo služenje i istodobno molimo da ih trajno prati svjetlo Duha Svetoga, da ih On obdaruje sa svojih sedam darova, kako bi mogli ne samo dobro promišljati, nego kako bi imali hrabrosti i snage ustrajavati u dobru i onda kada je to teško i zahtjevno, te istinski služiti oslobođeni sami od sebe, i od svakoga parcijalnoga interesa“, rekao je nadbiskup uvodeći u misno slavlje.

U svojoj homiliji mons. dr. Dugalić istaknuo je kako se život sastoji od mnogih iščekivanja i traženja koja obogaćuju, no suvremeni čovjek sve češće odgađa susret s Bogom, živi kao da Ga nema te gubi nadu, što rađa osamljenošću, otuđenjem i brzo prelazi u nevjeru i ateizam. Oslanjajući se na misao pape u miru Benedikta XVI. koji kaže kako je uzrok tom današnjem gubitku nade i smisla činjenica da se spasenje više ne očekuje od vjere, propovjednik je rekao: „Čovjekovu naravnu želju da se vrati u izgubljeni raj, iz kojega je zbog grijeha izbačen, zamijenila je nova vjera - vjera u napredak. Spasenje se više ne očekuje od vjere u Isusa Krista, nego se očekuje od ovozemaljskih stvarnost.“
Podsjećajući da povijesna iskustva pokazuju kako kraljevstvo ostvareno bez Boga, kraljevstvo samog čovjeka, neizbježno okončava zlim svršetkom, mons. Dugalić je nastavio: „Ovozemaljski napredak i materijalizam ne može ispuniti čovjekovo srce jer najčešće završava u raznim oblicima totalitarizma i gubitkom slobode. Umjesto da slobodu stekne, čovjek bez Boga slobodu gubi. Iskustvo nam govori da duhovna baština čovječanstva postoji samo kao poziv na slobodu i kao mogućnost koja otvara vrata slobodi. Zato i same društvene strukture mogu biti djelotvorne samo ako su u zajednici živa uvjerenja koja mogu motivirati ljude na slobodno djelovanje i prianjanje uz društveni poredak. Ali ta sloboda zahtjeva uvjerenje, smisao i osobito vrednote koje nisu svrha samima sebi. Ljudi kao društvena bića koja žive u zajednici moraju ih steći i to je jedan trajan napor. Stjecanje slobode kojom se čovjek slobodno opredjeljuje za dobro, nešto je oko čega se mora uvijek iznova truditi i pred svakom je generacijom zadatak da se uvijek iznova upusti u mukotrpno traženje kako uspostaviti pravi i pravedan poredak. Svaki naraštaj pozvan je dati svoj doprinos u izgradnji strukture slobode i dobra, koja će budućim naraštajima služiti kao putokaz kako ispravno živjeti ljudsku slobodu.“

Ponavljajući kako je došašće vrijeme bdijenja i iščekivanja, te pojašnjavajući kako riječ „bdjeti“ u hebrejskom jeziku označava i stablo badema, koje u Izraelu prvo cvjeta u proljeće, mons. Dugalić je poručio: „Kršćanin koji bdije mora biti glasnik proljeća koje dolazi s rođenjem Isusa Krista, jedinog istinskog Spasitelja i osloboditelja svakog čovjeka, temelja svake nade i slobode. Pa makar i svi drugi spavali i živjeli drugačije, kršćanin je pozvan biti svjedok radosti koja se ostvaruje u Isusu Kristu, koja mu daje puninu slobode. To je na osobit način izazov za nas ovdje, kada je mnoge u gradu zahvatilo jedno beznađe, pesimizam, depresija… Neki svoj spas nalaze u odlasku, tražeći negdje dalje bolju budućnost. Kršćani su pozvani dati našem gradu novu radost i nadu. Pozvani su biti stražari na vratima grada, oni koji čuvaju grad i ulijevaju sigurnost. Iščekujući u adventu rođenje Isusa Krista, kršćanin se raduje daru života i ta spoznaja rođenja Isusa Krista mora u nama razbuditi radost i snagu da ne zaspimo. Božje kraljevstvo nam je darovano i moramo postati vrijedni toga dara. Nebo nitko ne može zaraditi ni zaslužiti, može samo bdjeti, dostojno Bogu zahvaliti na primljenim darovima i te darove osmisliti u darivanju bližnjemu.“

Proslava Dana grada Osijeka započela je 1. prosinca kada je u HNK-u održana svečana sjednica Gradskog vijeća. Sjednici je ove godine nazočio i premijer Andrej Plenković, članovi Vlade Republike Hrvatske, brojni saborski zastupnici, nadbiskup Hranić, a među ovogodišnjim dobitnicima gradskih priznanja - Pečatom Grada Osijeka nagrađen je i dekan Osječkog istočnog dekanata, donjogradski župnik Župe Preslavnog Imena Marijina, preč. Ivan Jurić.

M. Kuveždanin